Hello world!

Welcome to WordPress.com. This is your first post. Edit or delete it and start blogging!

najjaca sam kad me lomeeeee!!!!

NAJJACA SAM KAD ME LOME

 

Kazu da zivot ima dvije strane zapravo da sve je to neki nadovrseni put,da padas kad se najmanje nadas..,lome te ljudi koje najvise volis a,tjera te da zamrzis ono cega se bojis ili ono sto  si mislio da volis nesto sto nanijelo ti je bol ta nekakva kratka tupa bol,presijeklo me.. kao žar na venama se topila iluzija laznog svijeta i nisam shvacala koliko trebam cijeniti svoj zivot,dok nisam udarila licem po dnu,dok nisam oslijepila te svatila da mogu vidjeti da mi za to ne trebaju oci da mogu pricati a sutijeti..Svaka rijec meni upucena bila je teska,gruba,obikovali su svako slovo kao ostircu noza koja bi me svaki put probola tako jako da nije bilo nade za oporavkom.Boljelo je nekad,boljelo toliko da bih pozeljela da nestanem,da pobijegnem kao najveca kukavica.

Bila obozavana i omrzena.

Letjela do najdaljih oblaka,padala ispod granica,spavala na postelji od ruza,bila bacena u samo blato.

Mislila sam znam se nositi s stanjem u kojem se nalazim, sve sam docekivala s osmijehom. Smijala se pred njima koji me tako bezdusno osuđuju sto nisam kao oni,sto ne slijedim njihova pravila ponasanja. Moja slabost je sto pred njima sam se smijala

A u samoci svoje sobe plakala,nisam dala da me vide da su me povrijedili oni,oni kojima sam najvise vjerovala.ipak nastavljala sam dalje,u drustvu ali puno cesce sama.bijezala od stvarnosti,skrivala se iza svojih snova. I na vrhu i na dnu svoja sam bila pred ocima drugih ali iza scene to me unistavalo. Uvijek se desi trenutak kad covjek shvati,pa tako i ja te sebi kazem; Jaca sam od svega,i bolja od svih! Nedam da me slome tuđe lazi,nedam da me pobijede tuđe igre bez pravila.. u zivotu sam previse patila sto sam drugacija sto se nisam priklonila vecini. Uvijek sa sobom nosim trenutke kad sam bila prihvacena i kad su me pljuvali i kad su me vrijeđali.. nisam ih mrzila..tako su morali, bojali su  se da oni ne budu odbaceni ako mene prihvate..shvacala sam ih..

Sve te rijeci ta ponizavanja covjeka u jednakoj mjeri oslabe ali i ojacaju,sad sve visi  o koncu koji cemo put izabrati. Nikad nisam trazila osvetu mozda sma zbog toga izasla kao pobijednik. Shvatam da je bio trnovit,ponizavajuci i tezak sav taj put do vrha do ovog momenta kad sam na tronu,kad svaka uvreda svako ponizenje od mene cini jos jacu,zreliju i zdraviju osobu. Sve veca njihova zavist mene ispunjava s jos vise ljubavi i milosti. Najjaca sam kad me lome,kad me napustaju. To mi daje snagu da se uzdignem iznad te mase nesretnih osoba te im pokazem svu dobrotu u mom srcu jer njih to cini ranjivima kao sto svijetlost ranjava đavola. I danas ih shvacam kad me zovu kao da je proslost nesto sto se brise.

Ne osuđujem ali nedam da me imaju..

Nisu vrijedni da vide moj iskreni osmijeh da im dijelim savijete,da s njima ludujem..

Mnoge sam pogresne poteze u zivotu cinila i ne kajem se zbog toga..

Da vratim vrijeme opet bih isto napravila..

Samo zbog toga i na tako okrutan nacin sam naucila i postala najjaca..

Danas sam na ovom  svijetu najjaca zena kad me lome ,zuena koja je prije svega srece zedna,spremna za svaku borbu i na novi pad, danas sam iza sebe ostavila muku i jad… 🙂

 

Sta je to sto brise proslost, buducnost i pretvara ih u besmisao ?

Sta je to sto brise proslost, buducnost i pretvara ih u besmisao ?

Jedan je zivot. Da li u tim rijecima lezi puko opravdanje ili velika istina ?
Izgleda da ce neka pitanja uvijek ostati bez odgovora. Pa cak i onda kada mislis da si dodirnuo onu drugu stranu, onu za nas posebno nepoznatu, o kojoj zelimo najvise da znamo a u biti nemamo pojma, mozemo samo da se nadamo i vjerujemo, kako bi bilo lakse. U dodiru mraka nikoga nije bilo da mi objasni da li je zivot jedan ili ih proziljavamo redovno u krug.

nestaju mjehurici na rubu casa i dok ih gledam osjecam se nestvarno. I da nisam svjestan da bas tu pripadam, pitao bih se odakle ja u ovoj prici. Preko puta mene je neko ko nosi ime Ljubav, a sva druga imena izmisljena su samo iz nemastovitosti. A to jedno ime, moze se dati svemu, i opet ce imati smisla vise nego sva ostala, koliko god da su lijepa. I da cijeli svijet nosi ime Ljubav, opet bi svako bilo tako razlicito, drugacije… Voljela bi da me u sebi isto tako zove, jer i ja zelim da nosim najljepse ime, ali ne moze…
Pitam se samo zasto nemam straha ? Mozda zato jer znas da je dosao trenutak zbog kojeg si se i rodio. Taj trenutak ne mozes da ne prepoznas, sve da si slijep,ili  gluh, to je trenutak kada ne gubis snagu, nego je dobijas, trenutak kada strah ne postoji, to je trenutak kada cijeli svijet mozes da zavrtis oko malog prsta i ne osjetis njegovu tezinu.
Kako li je samo u trenu izbrisan osjecaj da si samo jedan u coporu kojim je uvijek krajnje kada svi legnu u brlog da se griju, uvijek  sa strane i vjecito promrI vise nije bitno sta ces dobiti, pitas se samo da li ces stici da das onoliko koliko te ima. Nije ljubav ono sto se moze izmjeriti, sve sto se mjeri puko je siromastvo.
Steta ili radost je, sto vec nesto znas i fali iluzija da pocetak nema kraj. Ali postoji sreca saznanja jer ce ostati trag, cak i onda kada niceg ne bude bilo. I smijesni su oni koji to nazivaju oziljcima, lazovi su, licemjeri.
Oziljak je oziljak, a ljubav je ljubav. Ona moze biti samo melem, za juce, danas, sutra. Cak i onda kada prodje, a prodje li ako je postojala ? Pusto mjesto su oni koji kazu " samo jednom ". Ja se toga nikada ne bi odrekao, znajuci sta je, znajuci sta sve sa sobom nosi, znajuci i kaznu koja moze da te stigne, opet, opet i opet.
Ko bi trpio bol, da ona ne slijedi za ljubavlju ?
Kazu " samo jednom i nikad vise " a ja bi zaista nestao odmah u duboki mrak , kada bi sa sigurnoscu znao da je nikada vise necu dozivjeti.
Citav zivot cu Ljubav pretapati u Ljubav, jer drugacije ne znam da zivim od onoga dana kada sam ju pronasao..
I greska je cuvati ljubomorno, ko hoce da je zadrzi, izgubiti ce je, ko je spreman da je pusti sacuvat ce.zle duse..

malak al-haq—mozda smo ti i ja divlji i niciji..mozda nas je tuga zauvijek vezala..

 

U korak s vremenom

evo trudim se biti u korak s vremenom malo mi izmakne kontrola pa padam u crne dubine..svojih misli i onih najljepsih snova koji me izjedaju i proganjaju pa se opet uzdignem  iznad sviju i uspijevam biti hrabra ali opet se javlja onaj crv u meni koji tezi ka nekoj vrsti vandala..opet isto kruzni kolotok zivot..zasto ne bi neki mali detalj malo unio epike  u sve to i prekinuo ovu monotoniju. moja glava ce se zeljeti osvetiti a srce ce pak teziti staroj romantici i slozi..

 KrivaC

evo me opet stojim na raskrizju sudbina mi opet isti put baca pod noge a ja se kukavicki predaje,umorna sam  od ovog suhog vazduha koji se zgusne u ledenu kocku i klizi do srca te se otapa u slanu vodu koja polako vrije..te dolazi do konacnosti..gušim se..ali ne uspijevam isplivati..tiho bez rijeci se povlacim..isve napustam kao krivac ostajem u usranoj noci!!!!

 

 Sta Je Zivot?

ustala sam podigla glavu i ponovo se suocila s stvarnoscu,zivim u surovom svijetu bez ikavog pitanja me uveli kroz ta vrata i suocli s najvecom tragedijom…Pokazali mi samo onaj mali dio zivota..lazi,prevaru..Sve to ali onda krene  lijepo pa ti nije vise sve tako crno..Zivis jebiga moras..Nemas izbora,..Patis,sve je to taj neki smisao kao zivota..Ma nabijem ti ja taj smisao u bjedi ne umirem kao neki ali ako ja ovako malada  moram puniti glavu kako doci do kovcega..Kako cu sutra,koliko potrositi na lizu da li cu nadi buducnosti uspijeti pruziti dostojno djetinstvo..Da li ce ova zima biti hladna..Da li ce ovog momenta moje srce da ugrije ili da se skameni,ma kome puniti glavu da nije sve  u materijalnom sredstvu to je vec  propala prica i za djecu..Novac pa sve..Hvala ti drzavo sto mi pruzi novo mjesto za ubijanje osjecaja..Sto me uzimas a i da ne znaS..ne dopustajuci mi da se iskazem..Uzimas mi zivot ti JEFTINA LAZI!!

 

lAz

…Ne kajem se ali me strah.Sve sto ja zelim svim bicem krene po zlu pa s epitam da li je meni sudjeno da volim ili pak da budem samo ona obicna dusa ,koja je posmatrac…Ili mozda da postavim  pitanje da li sam ovaj put sigurna u svoje osjecaje..Ida te necu zajebati..Taj strah  cu prebroditi ali oce li doci dan kad cu  bez razmisljanja reci volim te…Ostajem egoist,ne zaboravljam svu patnju koju sam prezivjela,i rijeci koje sam prebrodila…Kako su me ponizili i iznevjerili..Pa sam kruta i egoisticna…Izvini ali treba mi tvoja pomoc..jer imam zelju vjerovati ali me strah lazi..Laz je najveca povreda koja otvara bolnu ranu koja ne zacjeljuje..Najveca nesreca je kad lazes sam sebe!!!

 

  ZAsTO?

Zasto ne postoji savrsenstvo..Zasto sve ljepo  mora biti prozeto mrznjom i onom crnom stranom,Zasto ja patim a nemam razloga,zasto ne mrzim a trebala bi,zasto me je zivot mazio a sad mi srce para adusa kao kamen..pusta,zasto sam cudoviste koje niko ne razumije..,ne nije ovo stih adoloscentnog dijeteta,zasto se ne smijem povjeriti  i sve mi nade padaju u vodu ali ne gubim volju…Sta je to jace od razuma,sto me unistava zasto sam pusta…Ipriznam sebi al ne vidim izlaz iz tunela,jer svaki put nestane onaj plemicak srece ,zasto se jadam….imam li reazlog..ZASTO?

 

 OGRaniCENJA okoline

U zivotu poprilicno dugo vremena treba da prodje pa da se desi neka promjena.Pocela sam shvatati da nista u zivotu nije zauvijek a da su samio neke stvari i osobe dugotrajne.Naravno shvatanje o tome je u pocetku bilo exstremno pesimisticno da bi se  polako pocelo pretvarati u nesto Ok. ,dobro pozitivno,pocela sam shvatati prednost svega sto me okruzuje,shvatajuci  istodobno nedostatke >>i neka ogranicenje<<moje okoline………

---

 

Ostajem sama u noci koja moli smo za jedan osmijeh na mom licu,ali postaje prosto nemoguce jer s neba je pao otrov na moje usne.Kap je prelila casu punu srecu,samopouzdanja,cak i sva snaga prelazi  u onu tvrdu zaledjenu plohu u taj  led koji se uhvatio na povrsinu te zavarava sve cak i sva snaga prelazi u um ljudi.Led se para trosi se prodje kao i sve  ali se ponovo obnavlja postaje onako ledeno i grubo…Pocinje da boli bavi se samo sa sobom,trazi pomoc ali joj nema pomoci.Jedino rijesenje postaje vrijeme koje prolazi ali napravljena rana ne zacjeljuje..Zasto je tako tesko kad se najmanje nadas ono te zgrabi u svoje kandze,a osjecaj se ne gubi..vrijedjate ali ono samo rastu,kao kad djetetu otmu igracku koju toliko zeli…,plakace zeljeti je jos vise,ali kao i svako dijete prebrodi je nakon nekog vremena i vise je ne trazi do ponovnog susreta s igrackom. Nazalost postoji onaj dio koji je tako  rijedak ali moguc, kad s edijete ne znajuci veze za igracku, ali  to shvati tak kad je izgubi..tuga ovlada njegovim bicem unistava mu nade i pamti je kao nesto ljepo a zaboravlja joj svaku manu.Da li je to zasluzio,ili mozda igracka  vise nije  vrijedna spomena, treba joj izbrisati svaki trag,unistiti sliku,svaki osjecaj,otrovati je da se ne vrati bolna osveta.Ostaviti je u korpi onih starih istrosenih igracaka neka pati ali ne zadovoljava me jer joj je odlicno medju zlikovcima u korpi.Kako da s erijesim te plastike  bez srca,duse i osjecaja koja unistava svaki plamen i nadu mog zivota,ponavlja se kao deza vu, neda usnuti san,krociti u nove pobjede i tuge…ona me ostavlja u tom periodu i ne posta naprijed…Pusti me!Ne zelim te u svom bicu!!!Bjezi…Zelim i molim da te mrzim ti stara potrosena igracko!!!!:(

 

 Jedna sretna djevojka

 

dobro jutro..

… dok te ljubim u oči čitavog svijeta
ti mi se smiješ
govoriš da sam ona ista snena djevojčica
koja bježi od sebe i tebe
bosim stopalima dodiruje svijetove
Topiš se u boji meda
svakog jutra dalek i nepoznat
grizem ti usne kao narandže
i tvoj lik naslućujem u prvoj kafi
snagom misli sve je moguće
sklopim dlanove i krijem te
utapam se u tvoje želje
mokrim mislima
islikavam još jedan akvarel
na tvojim leđima
kao retrogradna kraljica sjevernih čvorova
osvićem još jednom u tvojim snovima …

Ne vjeruj mi noćas

Jedne noći zamagliće ti se pogled u nekoj zadimljenoj birtiji … čvrsto ćeš stisnuti čašu, ispijati vino kao njene usne … tražićeš pogledom sve one što na nju liče … prevrnućeš svaki kutak svog sjećanja … davićeš se u sopstvenom negiranju i ćutati … njen lik ćeš naslutiti na dnu … nestvaran i tako dalek … osjetićeš njen dah na svom ramenu, prste u kosi i lagaćeš da je zbog vina … vino je krivo što sad nemožeš da je dodirneš … riječi su bile lažljive i one su krive što ti sad tako prokleto nedostaje … sve žene koje su te ljubile njeno su ime šaputale i one su krive … i jedna kiša koja je pala i probudila je … krivo je nebo što je ćutalo a znalo je … kad jednom ode ništa je više neće vratiti … stavićeš ruke u džepove i prizvati neke davne kiše … stajaćeš mokar u jednoj ulici koju si nekad volio i gledati u njene prozore … tišinom ćeš joj reći sve ono što se nikad usudio nisi … sve tajne ćeš odati, sve laži priznati … i tek tada ćeš znati da nisi izgubio nju … izgubio si sebe i sve ono što je ona u tebi probudila … u neka jutra daleka i snena … Možda smo ja i ti divlji i ničiji … možda nas je tuga zauvijek vezala … ponoć me dodiruje prstima zaborava. Još čekam tvoj poljubac prije sna. Navika. Tišina nagriza prostor i lažem se, iznova, sve sam bolja u tome. Večeras neće padati kiša. Neću te trebati. Neću te čekati. Neću te voljeti. Sasvim je svejedno što te neću ljubiti i buditi u svitanja. To nikad i nismo bili MI. Na našim jastucima uvijek su se budili pogrešni ljudi. Moje haljine su skidali tvojim prstima, ljubili su me tvojim usnama. Druge su te tješile, čekale, lagale … Ja sam samo bila tu, u prolazu. Imali smo sve a opet ništa. Mrtvi pjesnici, olujne noći, strasti i požude, bez dodira, bez mirisa, bez nas … Lagaću te da ću zaboraviti. Lagaću da me kiša neće sjećati. Lagaću da mi nikad nije ni bilo važno … voliš li … Bilo je lijepo. Hvala ti za osmjehe iako nikad nisi znao koliko si mi radosti darovao. Nisi znao ni za sve tuge koje ti nikad nisam uzela za zlo. Nije bilo gorčine i kajanja. Laži i obmana. Bili smo drugačiji … uvijek svoji i ničiji. Lutanja su trajala čitavu vječnost … tražili smo se u lavirintima beznađa … na nekim čudnim mjestima … u pogledima … osmjesima … u prolazu … dozivali se tišinom … kao beskućnici ljubavi … pokrivali se nebom u neka jutra sanjiva … i izgubili zauvijek u vrtlogu vremena …

Sushtina saznavanja nije u tome gubimo li igru, vech kako gubimo, shto s’ time spoznajemo, chemu nas je poraz nauchio i kako nas to mijenja. Gubiti na odredjeni nachin znachi – dobivati!J

…_lopovce_….to sam ja h eheh a ovak ja sam cura koja zivi za par stvari odbojku,modu(kao i vecina cura)hehe al ovo mi je strast pa zato i planiram biti dizajner ili arhitekta….hehhe i naravno za prijatelje. trenutno pokusavam da naucim raspoznati pravog prijatelja od ‘prijatelja’ kojih imam jako puno i svi su opasni…hehehe….o da i  sanjam o  decku i snova hehe naravno kao i svaka cura samo sro svi imamo svoje zahtjeve i zelje  e pa moje su malo teze…ja ocu puno toga..ali najvaznije je da me postuje,pa cemo pronaci zajednicki jezik…heheh a znate sta me obara hehehe(raste)….volim sve boje ali ove tamnije nekak vise idu uz mene…ja sam jako vesela heheh i punoo pricam hihi i obozam opasne  i zabranjene stvari koje podizu adrenalin…i vise sam rokerski tip…obozavam zivotinje………(zmije,pse,macke,ma sveee0inspirise me pantera jer je crna velika divlja macka ,a volim oci divlji macaka hheheh a usput ja imam zelelene oci…….visoka sam ma sportski tip…bez sporta nema zivota…etooooooo…pa udovoljite mi ne trazim puno hehehe…….ma volim vas sviju svi ste ljudi iako  svi cinimo greske heheh……..eto call me!1!1

 

-boze cuvaj me od prijatelja jer se od neprijatelj pokusavam i sama odbraniti!!!!

-pomozi mi da postujem sebe jer jedino tako mogu da postujem partnera(LJ7UBAV)

-jer ljubav je jedini racijonalan cin!!!